|
Moja ulica je prazna Skrivena pod ljetnim suncem I zaboravljena Bez staze koja vodi u grad Rijetki stranci samo prodju I ukradu kamen na izlazu van Ostavljaju samo razlomljene slike I daleke riječi Urezane duboko u stijene Koje nestaju uz tihi plač Koraci odzvanjaju šuplje A otvorena vrata Skrivaju prašinom oprano lice Svoje nutrine Koja ne poznaje drugačiji dan U toj ulici živim svoj dan I pozdravljam sunce Kada jutrom skrene u moj san I ostavi svoje ruke Na mom jastuku Gdje spavam sam... |