|
Koliko pokušaja Koliko bacanja kockica U vrtlog života Treba preboljeti Dok ne saznaš Da tišina nije jedina Koja prati tvoje korake Koliko koraka Koliko odlazaka U samoću Treba razumjeti Dok ne dohvatiš Rukom cvijet Koji miriše na nju I svaki smiješak koji pronadješ Na tom putu Probudi nadu I da ti snagu Da otvoriš oči I pogledaš sebe U drugačijim bojama Od boja tišine… |